b-IT

SSD

ssd SSD uređaji za pohranu podataka u upotrebi su već godinama, možda ih čak imate u svom osobnom ili prijenosnom računalu. Ali, koliko zaista znate o njima? Sigurno je poznato da su (bar djelomično) zamjena za klasične tvrde diskove. Ljudi ih nazivaju "diskovima" iako to oni, ustvari, nisu. Klasični tvrdi disk se sastoji od jedne ili više magnetnih ploča – diskova, koje rotiraju oko vertikalne osi, a pomična glava čita i piše podatke koji su zapisani na magnetnom premazu tih ploča. SSD je skraćenica od Solid-State Drive i ti uređaji, za razliku od tvrdog diska, nemaju pokretnih dijelova. Time izostaju vibracije i buka, a odlikuje ih i mala potrošnja struje, a s time i manje zagrijavanje. Pojam solid-state označava upotrebu isključivo elektroničkih elemenata i sklopova, a time je i način zapisa na ovim uređajima potpuno drugačiji od onog na klasičnim tvrdim diskovima. Za zapis informacija se koriste dvije vrste memorija, NAND flash i DRAM, ali o tome ćemo nešto kasnije. Jesmo li napomenuli da magnetno zračenje uopće nema utjecaja na SSD-ove? Još ćemo se malo zadržati na razlikama tvrdih diskova i SSD-ova. Bitne karakteristike tvrdih diskova su tzv. seek time, rotational latency i spin-up. Prva karakteristika je vrijeme koje je potrebno mehanizmu glave koja čita podatke da se pozicionira iznad staze u kojoj se nalazi traženi podatak. Latencija rotacije se događa ako se traženi sektor na disku ne nalazi točno ispod glave u traženom trenutku pa treba pričekati dok okretom diska podatak ne dođe točno ispod glave. Ukupno ove dvije karakteristike uzimaju od 5 do 20 milisekundi, a uglavnom ovise o brzini okretanja diskova. Spin-up je vrijeme koje je potrebno da bi diskovi iz stanja mirovanja došli na potreban broj okretaja (primjerice 15.000 ili 7.200 okretaja u minuti), a to vrijeme može iznositi i nekoliko sekundi. Sreća je da se ovo događa samo prilikom uključivanja sustava. Sve ove karakteristike ne postoje na SSD-ovima, pa je pristup informacijama višestruko brži, gotovo trenutan i to od trenutka uključivanja uređaja. Što se tiče veličine ovih jedinica, radi jednostavnosti je zadržana kompatibilnost s postojećim kućištima, pa su upotrebi dobro nam poznate oznake veličine (eng. Form factor) od 5.25, 3.5, 2.5 i 1.8 inča. Malo je poznato da to nisu fizičke dimenzije cijelog uređaja nego dimenzije rotirajućih ploča u klasičnim tvrdim diskovima. U osobnim i prijenosnim računalima najčešće se upotrebljavaju jedinice veličine 2.5 inča. Postoje još i jedinice koje su izgledom i veličinom vrlo slične radnoj memoriji za osobna i prijenosna računala (eng. Base-board factors).